Šta nas ptice mogu naučiti o nama
Hotel Ruža Vjetrova, jun 2024. Hotel je dobio ime jer se baš na ovom mjestu ukrštaju tri vjetra. I to se svakog dana jasno osjeti. Popodne, čim sunce malo padne, vjetar se podigne i more postane nemirno. Sa balkona posmatram sve to: ljude koji ulaze u more iako ih talasi bacaju, osoblje koje pokušava da posluži piće, i ptice koje lete ili pokušavaju da lete. Uvijek mi je bilo zanimljivo gledati ptice kada duva vjetar. Postoji neka snaga u načinu na koji se kreću kroz prostor koji nama djeluje divlje i haotično. One ne pokušavaju da ga ukrote – one mu se prilagode. Ne bore se s prirodom, već je slušaju. Danas, kada je vjetar jači nego inače, rijetko koja ptica leti. Primijetim jednu kako dolazi iz pravca mora i pokušava da sleti na palmu. Vjerovatno traži hranu. Kreće se polako, vidi se da joj je teško, i u jednom trenutku samo odustaje – okreće se i vraća nazad. Par minuta kasnije, druga ptica dolazi istim putem. Bori se s vjetrom isto kao i prethodna, ali ne odustaje. Polako, uz napor, stiže do palme i odlijeće s nečim u kljunu. Uspjela je. Tad mi padne na pamet koliko te ptice liče na nas. Na ljude. I koliko često u životu radimo isto. Ima ljudi koji izbjegavaju svaki vjetar. Ne ulaze u nepoznato, ne rizikuju, ne kreću. Ostaju tamo gdje je sigurno i poznato. I često će vam reći da ne treba pokušavati, jer „to je nemoguće“. Onda postoje oni koji pokušaju. Krenu ka nekom cilju, ali kada naiđu na prvu ozbiljniju prepreku, odustanu. Vrate se i kažu: „Znaš, bio si u pravu. Nije išlo.“ I na kraju, postoje oni koji istraju. Nije im ništa lakše nego ostalima. I njima vjetar smeta, i njima je teško. Ali oni odluče da nastave. Ne zato što imaju više snage, nego zato što vjeruju da vrijedi istrajati. I takvi uspiju. I oni će vam reći: „Moguće je.“A oni prvi i drugi će za njih reći: „Imao je sreće.“ Koji ste vi? -M
Šta nas ptice mogu naučiti o nama Read More »