Lični razvoj Archives - Anima Studio Zdravlja

Mirna prostorija joga studija sa prostirkom.

Tijelo uvijek ima nešto da nam poruči – ako znamo da slušamo

Kada sam počela da vježbam jogu, bila sam fokusirana na napredne položaje. Htjela sam da što prije savladam stoj na glavi, most, svijeću. Imala sam predstavu da je joga upravo to – tijelo u savršenom balansu, kontrola, snaga, forma. Mislila sam da će mi to biti najteži dio. Ali kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam da su asane, zapravo, najmanje bitne. Najveći izazov nije bio fizički. Nije bio u položaju, već u onome što dolazi prije i posle svakog pokreta – u tišini, u dahu, u prisustvu. Najteže mi je bilo da naučim da slušam sebe. Da zaista stanem i osjetim: gdje sam? Kako sam? Šta mi danas treba? Dugo sam forsirala sebe da uđem u položaj, naročito kad vodim čas. Postojao je tihi pritisak da sve mora izgledati skladno i savršeno. Da pokažem znanje. Da budem primjer. Ali s vremenom sam počela da uviđam da joga nije dokazivanje. Joga je dozvola. Dozvola da budem gdje jesam, baš takva kakva jesam. I ako tog dana tijelo nije spremno – preskočim položaj. Udahnem duboko i samo pustim. Kroz redovnu praksu sam razvila sposobnost da osluškujem. Ne samo na prostirci, već i u svakodnevnom životu. Tijelo zna kad nešto nije za nas. I zna kad je vrijeme da stanemo. Ne mogu da kažem da danas uvijek tačno znam šta mi tijelo poručuje. Lako je slušati ga kada smo u stresu, kada su znakovi glasni i očigledni. Ali u svakodnevnim nijansama još uvijek učim da prepoznam suptilne znakove. Ponekad prođu neprimijećeno. Ponekad ih tek kasnije osjetim. I mislim da je to u redu. Trudim se da upoznam svaki dio sebe i da, koliko mogu, reagujem u skladu s tim. Nekad uspijem, nekad ne. Ali to je proces. I sve je ok dok god idem u tom pravcu – prema sebi. Joga me nije naučila kako da savladam tijelo, već kako da ga poštujem. Naučila me da ne moram nigdje stići, da nema cilja osim ovog trenutka. I da najdublja promjena dolazi ne onda kad savladamo tešku asanu, već kad počnemo zaista da slušamo – strpljivo i s ljubavlju. Ako osjećaš da je vrijeme da se povežeš sa sobom na dublji način, da slušaš šta ti tvoje tijelo pokušava reći – piši mi. Tu sam ako želiš da zajedno koračamo tim putem. –M

Tijelo uvijek ima nešto da nam poruči – ako znamo da slušamo Read More »

Kako su jutarnji časovi joge promijenili moj dan, a time i život

Joga, Lični razvoj / Marija

Kao instruktor joge, odavno sam shvatila koji su njeni benefiti i zašto vježbam. Joga mi je godinama donosila mir, rasterećenje i osjećaj da sam opet u kontaktu sa svojim tijelom i dahom. Ali moja praksa kao i časovi koje sam vodila najčešće su bili u popodnevnim i večernjim časovima. I svaki put bih se nakon časa osjećala prelijepo. Opušteno, lagano, s nekom novom energijom koja me držala do kraja dana. Međutim, sve se promijenilo kada sam počela da vodim online časove ujutru, od 6:30. Prvo sam mislila da će mi biti naporno da ustanem, da tijelo nije spremno za pokret i da će mi nedostajati energija. Ali već nakon prve nedjelje osjetila sam potpuno novu dimenziju joge. Ujutru je sve tiho, sve je usporeno, i baš u tom prostoru lako je ući u sebe. Počinješ dan sa dahom, sa pokretom, sa svjesnošću – a ne sa telefonom, obavezama i žurbom. Shvatila sam da nije potrebno nakupiti stres tokom dana pa ga onda jogom “brisati” uveče — već da je moguće postaviti svoj fokus odmah ujutru, na pozitivne stvari, i ne dozvoliti da taj stres uopšte dođe do mene. Bar ne u toj količini. Jer kada imaš jasan fokus tokom dana, tačno znaš zbog čega se vrijedi sekirati, a zbog čega ne. I da, znam da mnogima jutarnja joga zvuči kao luksuz ili dodatna obaveza. Ali ono što bih voljela da kažem jeste da zaista ne mora da traje dugo. Dovoljno je 15 ili 30 minuta. Bukvalno. Nekad je samo malo istezanja i svjesnog disanja dovoljno da se osjetim potpuno drugačije. I onda više nije stvar u tome “da li imam vremena” već — ne želim da prođe dan a da sebi to ne dam. Svjesna sam da će ovo razumjeti samo oni koji već imaju svoju jutarnju praksu – zato te pozivam da i ti probaš. Ako ne znaš odakle da kreneš, možeš da se priključiš mojim online časovima. Vježbamo tri puta nedeljno, a čas traje samo 30 minuta. Ne oduzima mnogo vremena, a daje puno. Snimak je dostupan još 24h, tako da možeš da vježbaš kada tebi odgovara. Kada promijeniš svoje jutro, promijeniće ti se i cijeli dan. A kada promijeniš svoje dane, mijenjaš svoj život. Ne čekaj da se desi neko čudo da bi tvoj život bio ljepši – počni da ga mijenjaš danas. Svaki dan ti daje novu priliku da budeš najbolja verzija sebe. Na tebi je da li ćeš je iskoristiti. –M

Kako su jutarnji časovi joge promijenili moj dan, a time i život Read More »

Šta nas ptice mogu naučiti o nama

Lični razvoj / Marija

Hotel Ruža Vjetrova, jun 2024. Hotel je dobio ime jer se baš na ovom mjestu ukrštaju tri vjetra. I to se svakog dana jasno osjeti. Popodne, čim sunce malo padne, vjetar se podigne i more postane nemirno. Sa balkona posmatram sve to: ljude koji ulaze u more iako ih talasi bacaju, osoblje koje pokušava da posluži piće, i ptice koje lete ili pokušavaju da lete. Uvijek mi je bilo zanimljivo gledati ptice kada duva vjetar. Postoji neka snaga u načinu na koji se kreću kroz prostor koji nama djeluje divlje i haotično. One ne pokušavaju da ga ukrote – one mu se prilagode. Ne bore se s prirodom, već je slušaju. Danas, kada je vjetar jači nego inače, rijetko koja ptica leti. Primijetim jednu kako dolazi iz pravca mora i pokušava da sleti na palmu. Vjerovatno traži hranu. Kreće se polako, vidi se da joj je teško, i u jednom trenutku samo odustaje – okreće se i vraća nazad. Par minuta kasnije, druga ptica dolazi istim putem. Bori se s vjetrom isto kao i prethodna, ali ne odustaje. Polako, uz napor, stiže do palme i odlijeće s nečim u kljunu. Uspjela je. Tad mi padne na pamet koliko te ptice liče na nas. Na ljude. I koliko često u životu radimo isto. Ima ljudi koji izbjegavaju svaki vjetar. Ne ulaze u nepoznato, ne rizikuju, ne kreću. Ostaju tamo gdje je sigurno i poznato. I često će vam reći da ne treba pokušavati, jer „to je nemoguće“. Onda postoje oni koji pokušaju. Krenu ka nekom cilju, ali kada naiđu na prvu ozbiljniju prepreku, odustanu. Vrate se i kažu: „Znaš, bio si u pravu. Nije išlo.“ I na kraju, postoje oni koji istraju. Nije im ništa lakše nego ostalima. I njima vjetar smeta, i njima je teško. Ali oni odluče da nastave. Ne zato što imaju više snage, nego zato što vjeruju da vrijedi istrajati. I takvi uspiju. I oni će vam reći: „Moguće je.“A oni prvi i drugi će za njih reći: „Imao je sreće.“ Koji ste vi? -M

Šta nas ptice mogu naučiti o nama Read More »

Joga položaj žene koji isteže prednju stranu tijela

DOBRO DOŠLI – Moja priča i misija sajta

Joga, Lični razvoj / Marija

Zdravo i dobro došli na moj mali digitalni kutak posvećen jogi, zdravoj ishrani i svemu onome što nas vodi ka kvalitetnijem, svjesnijem i ispunjenijem životu. Ovaj sajt nije nastao preko noći. On je rezultat mog ličnog puta – preispitivanja, istraživanja, pokušaja i grešaka, ali i rasta, otkrivanja i ljubavi prema životu u balansu. Željela sam mjesto na kojem ću moći da podijelim ono što sam naučila, ono što praktikujem svakog dana i ono što vjerujem da može pomoći i drugima da se osjećaju bolje – u svom tijelu, svom umu i svakodnevici. Kako je sve počelo Moja priča je zapravo vrlo svakodnevna. Kao i većina ljudi danas, veći dio dana provodila sam sjedeći za računarom, učeći, zaboravljajući na svoje tijelo. Vremenom su počeli bolovi u leđima – u početku blagi, ali sve uporniji. Nisu nestajali. Tada sam prvi put ozbiljnije obratila pažnju na svoje tijelo. Krenula sam na časove joge – najprije iz fizičke potrebe, da ublažim bolove i pokrenem tijelo. Ali vrlo brzo sam shvatila da mi to prija mnogo više nego što sam očekivala. Nisam se osjećala bolje samo fizički, već i psihički – smirenije, lakše, prisutnije. Joga me najprije povezala sa sobom — kroz meditaciju, disanje i druge tehnike usmjeravanja pažnje ka unutra. Kroz tu unutrašnju tišinu počela sam zaista da osluškujem sebe. Vremenom su stigle i fizičke promjene: bolovi su se povukli, tijelo je postalo snažnije, pokret lakši i svjesniji. Iz te povezanosti i novog osjećaja u tijelu, prirodno se rodila želja da se hranim zdravije — ne iz potrebe da se mijenjam, već iz čiste ljubavi prema sebi. Shvatila sam da mom tijelu više ne prija teška, procesuirana hrana. Sama od sebe počela sam da uvodim lakše obroke – bez pritiska, samo iz osjećaja. I tako je krenulo moje putovanje. Putovanje koje još traje – i koje želim da podijelim s vama. Šta vas očekuje na ovom sajtu Ovaj prostor zamišljen je kao sigurna luka za sve koji žele da unesu više ravnoteže u svoj život – bez pritiska i savršenstva, ali sa namjerom, pažnjom i ljubavlju prema sebi. Ovdje ćete pronaći: Jogu za svakodnevan životKratke i nježne prakse koje možete uklopiti čak i u najzaposleniji dan. Jednostavne i zdrave recepteHranu koja je laka za pripremu, a dobra za tijelo. Fokus je na osjećaju lakoće, podršci varenju i povratku jednostavnim, cjelovitim namirnicama. Riječi koje umirujuTekstove koji vas podsjećaju da usporite, dišete, pustite. Baviću se temama poput svakodnevnog stresa, anksioznosti, mentalne jasnoće i odnosa prema sebi. Rituale koji unose smisao u svakodnevicuMale prakse koje možda djeluju jednostavno – poput jutarnjeg pisanja dnevnika, istezanja pred spavanje ili nekoliko minuta tišine – ali koje u kontinuitetu čine veliku razliku. Moja misija Moja želja je da ovaj sajt postane prostor u kojem ćete se osjećati podržano, inspirisano i prihvaćeno. Bez osuđivanja, bez nametanja, bez “moranja”. Samo iskreni razgovori, razmjena iskustava i povezivanje. Svako tijelo je drugačije. Svaka priča je jedinstvena. Ali svi imamo zajedničku potrebu – da se osjećamo dobro u sopstvenoj koži. Ako išta iz mog iskustva može pomoći da makar jednoj osobi bude lakše, vrijedjelo je. I zato – hvala što ste ovdje. Radujem se svakom koraku koji ćemo zajedno napraviti. –M.

DOBRO DOŠLI – Moja priča i misija sajta Read More »