Često čujem rečenicu:
“Joga nije u skladu s vjerom.“
To najčešće dolazi od ljudi koji dane provode preplavljeni brigama, fokusirani na ono što nemaju, na ono što im nedostaje. I svaki put kada to čujem, u meni se probudi pitanje:
– Da li smo mi zaista vjernici?
Jer, ako vjerujemo u Boga – zar ne vjerujemo da sve što nam dolazi, dolazi iz Njegove ljubavi?
A ako je tako – zašto onda toliko brinemo?
Ja smatram da vjera nije u riječima koje izgovaramo, već u miru s kojim živimo. Biti vjernik znači prihvatiti i ono što nam se čini kao prepreka, s vjerom da i to ima svrhu. Kada naiđemo na prepreku treba da uradimo ono što je do nas, a ostatak prepustimo. Jer neko zna bolje od nas. Neko nas voli više nego što mi volimo sebe. Neko nas čuva.
Smatram da, tek kada naučimo da kažemo “Hvala” za svaki životni izazov – tek tada, možemo reći da vjerujemo.
I zato – nije joga ta koja se suprotstavlja vjeri.
Briga se suprotstavlja vjeri. Nepovjerenje se suprotstavlja vjeri. Otpor prema životu kakav jeste – to je ono što nas udaljava.
A moj zaključak je:
Vjernici žive u miru. Bez obzira na to da li se bave jogom ili ne.
-M